CHINESE OLYMPIC DREAMS

ili ovo sam poslao John Woo-u

scena prva

Zhen-Dou se budi pun nevjerojatne energije i ponosa. Zna da je danas veliki dan.

Doručkuje rižu i pije puno čaja od višnje. Na malom balkonu svog neuglednog kućerka vježba i tiho mrmlja pjesmu o jezeru; jezeru Pinyin iz kojeg izranja dobrota i ljubav. Na trenutak staje, smeten, prisjeća se svojih roditelja i sestre koji su poginuli u potresu '87; pun rana i prašine trčao je iz centra i pronašao ih prikliještene ispod odlomljene stijene u vrtu njihove stare kuće, majka je svojim tijelom pokušala zaštiti sestru ali uzalud. Ocu je stijena smrskala lubanju.

Otada je sam i morao je raditi svakakve poslove da bi preživio i sada, danas, odlučio je da je sve ovo za njih.

Odijeva novu trenerku i kreće pješke prema olimpijskom gradu.

scena druga

Dan je lijep i sunčan. Miran. Zhen prolazi kroz park i promatra djecu na ljuljačkama ali osjeća se čudno i nastavlja dalje. Nije tužan ali razmišlja o stvarima o kojima možda ne bi trebao, barem ne danas, danas mu najviše treba mir, unutarnji mir. Kraj potoka u centru parka sjeda na klupu i promatra lopoče koji smireno plutaju i prisjeća se bake i djeda, Thao i Leen koji su živjeli u pokrajini Jhongguo i kod njih je prije nesreće često ljetovao. Djed je bio Maov oficir i ranjen više puta i ovisnik o opijumu, zbog bolova, zajedno su odlazili u planinu i u potocima lovili ribe i rakove i djed mu je pričao o svojim bitkama i vjerovanjima, djed mu je poklonio prvi reket, baka je uglavnom šutjela i većinu vremena provodila u kuhinji i ponekad bi na malom gramofonu slušala pjesmu o jezeru Pinyin i satima gledala kroz prozor.

Zhen se ustao i nastavio dalje, prošao je kraj škole i sjetio se predavanja o Zhoukoudian pećini gdje su pronađeni ostaci prvih ljudi na ovim prostorima, sjetio se i batina i vrijeđanja da mu je djed protjeran, da je ovisnik.

"Neću misliti na to, neću misliti na to" mrmljao je u sebi i pjevušio pjesmu o jezeru.

scena treća

Zhen sjedi u svlačionici i razgovara sa trenerom i ostalima iz ekipe. Svi su veseli i samouvjereni. Njihov je dan, veliki uspjeh je uopće biti tu, sve drugo će biti dobro.

Zhen skida gornji dio trenerke i izlazi iz svlačionice, dvorana je velika i osvijetljena i publika je razgaljena i pušta se himna, Zhen je smiren i odlučan. Staje na svoj kraj stola, stišće reket i kimne glavom svom protivniku, Englezu.

Spremni su za igru. U trenutku dok švedski sudac izvikuje "GO!!!" Zhenu se u treptaju oka učini da u publici vidi svoje roditelje i sestru i baku i djeda i sav u nevjerici i trenutnoj izgubljenosti širom otvara usta kao da želi izustiti nešto i ping-pong loptica mu ulijeće u usta, svom silinom mu se zalijepi za dno grla i Zhen hropčući pada na pod, zeleno plav hvata se za glavu i sa grčenjem cijelog tijela..............................................................................................................

e sad tri moguća kraja:

prvi

Zhen se ugušio, nisu mu mogli pomoći, loptica je prejako uletjela u grlo, zapela u dušniku i sve se prekinulo.

Zbog sramote nije imao prikladan pogreb, šutnuli su ga na smetlište.

drugi

Zhen je nažalost preživio, švedski sudac je skočio i jakim udarcem lijeve ruke izbio lopticu i "spasio" Zhena.

Zbog sramote ali i psihofizičkih smetnji koje je zadobio zbog predugog ostanka bez kisika, stresa i šoka, izbačen je iz ekipe i sad prodaje novine na kiosku u Hongkongu.

treći

Zhen je ionako bio narkoman a ta glupa epizoda sa priviđanjima je to samo potvrdila i sada "opravdano odsutan" čubi u Jhongguo-u i pjeva pjesmu o jezeru Pinyin, jezeru iz kojeg izranjaju dobrota i ljubav, a roditelji i sestra, baka i djed ga smiju jednom mjesečno posjetiti i donose mu rižu i čaj od višnje kojeg Zhen jako voli.

....tako djeco dobro razmislite o bavljenju sportom.....

a ovo mi je John Woo odgovorio, mailom:

"........and I ask You and I plead You, for Godssake, do not write to me ever again. I'll change my name and adress and country if You do..................."

Pih!!!!!

JMBTinturić