VILPILMINA i PALMOLIVINA

(temeljeno na stvarnim događajima)

Bile su blizankinje. Ne one skroz iste.
Dva dragulja i ponos obitelji. Majka je doduše umrla pri porodu. Otac, doktor malog mjesta zdušno je skrbio za djevojke i čitao im naglas knjige iz velike kućne knjižnice a u zimskim noćima preludirao klavirom kraj tople kaljeve peći. Klavir su kasnije morali preparirati jer mu je toplina iz peći skroz sjebala drvo i žice.
Služavka Ingmar skrivala je novac od plaće u mračno truplo klavira nadajući se da će ga radoznale djevojke pronaći i kupiti si što god požele. Njoj novac nije trebao.

Proljećima su djevojke kružile cestama i livadama na svojim veselim biciklima. Seljaci u poljima bi odlagali svoje alatke i radosno pozdravljali taj bajkovit prizor. Jednom tjedno odlazile su centar mjesta u nabavku namirnica u dućan gospodina Schmitta, malog zdepastog čovjeka, vedra osmjeha, proparanih hemoroida i vlasnika najmanje žabe na svijetu. Toliko malene da je živjela u kolutu sira, u rupama žute Gaude.

Vraćajući se kući, upravo kraj dijela ceste koji se, zbog velikog broja tužnih vrbi krošnji uronjenih u tanku vodu malog potoka, zove Isusov prolaz, Vilpilmini se platnena mekana košara s mesom i marmeladom od bresaka zaplete u prednji kotač bicikla i ona u nespretnom hipu preleti preko upravljača, padne na pod, slomi vrat, kičmu, i umre.
Palmolivina je pokupila platnenu košaru, pojurila pedale i odnijela je u kuhinju njihove kamene kuće ispod brda Svetog Sebastijana. Iz stare kuhinjske komode izvadila je običnu najlon kesicu, omotala je oko glave i duck-tape-om zalijepila oko svog tankog bijelog vrata.
Sitnom preostalom snagom kuhinjskom sjekiricom odsjekla si je jednu šaku a drugu ruku
gurnula u stalno vrelu pećnicu gdje je Ingmar pekla divne orašne kolačiće.
Palmolivina se srušila i izdahnula zadnji put svoju dušu u najlon kesicu.

Ali nije li život baš taj nepredvidivi kovitlac?

JMBTinturić